Lekcija 11
Subota, 10. jun 2017.
Crkva: Svetlost svetu
„Vi ste videlo svetu.“ – Matej 5:14.
„Ono što je Bog hteo da učini za svet preko Jevreja, svog izabranog naroda, izvršiće preko svoje današnje zajednice na zemlji.“ – Patrijarsi i proroci, 489.
Predlažemo da pročitate: Dela apostola, 5-16.
Nedelja, 4. jun
1. NAROD KOJI ĆE OTKRITI BOŽJI KARAKTER
a. Koju Božju nameru crkva treba da ostvari? Efescima 3:9-11; 2 Korinćanima 4:6; 1 Petrova 2:9.
„Božja je namera od samog početka da svet posredstvom Zajednice spozna savršenstvo Njegove dobrote, milosti i moći. Članovi Zajednice, koje je On pozvao iz tame 'k čudnom videlu svome', moraju odražavati Njegovu slavu. Zajednica je riznica blaga Hristove milosti i preko nje će se konačno otkriti čak i 'poglavarstvima i vlastima na nebu' (Efescima 3:10), krajnji i potpun prikaz ljubavi Božje.“ – Dela apostola, 5.
b. Kakvu službu nam je Bog dodelio, i na koji način smo mi sudeonici u ovoj službi? 2 Korinćanima 5:18,19; Jovan 20:21.
„Greh je toliko unizio čoveka da se on sam nikako više nije mogao izmiriti i uskladiti sa Onim čija je priroda samo čistota i dobrota. Međutim, Hristos je, oslobodivši ljude kletve zakonske, mogao da im podari božansku snagu da bi je udružili sa svojim ljudskim naporima. Tako su, pokajanjem pred Bogom i verom u Hrista, pali Adamovi potomci ponovo mogli da postanu 'deca Božja' (I Jovanova 3:2).“ – Patrijarsi i proroci, 41.,
Ponedeljak, 5. jun
2. RADITI U ZAJEDNICI I JEDINSTVU SA HRISTOM
a. Šta je Isus zatražio od Oca u ime učenika kako bi imali snagu da posvedoče svetu? Jovan 17:20,21.
„Ti prvi učenici (koje je Isus izabrao) razlikovali su se osetno među sobom. Njima je bilo namenjeno da budu učitelji sveta i oni su predstavljali veoma različite vrste karaktera. Da bi mogli uspešno izvršiti delo na koje su bili pozvani, ti ljudi, različiti po prirodnim osobinama i životnim navikama, morali su ostvariti jedinstvo osećanja, misli i delovanja. Hristov cilj je bio da osigura to jedinstvo. U tom cilju je nastojao da ih ujedini sa sobom.“ – Dela apostola, 13.
„Retko nalazimo dve potpuno iste osobe. Među ljudskim bićima, kao i među stvarima u svetu prirode, vlada raznolikost. Jedinstvo u raznolikosti među Božjom decom – iskazivanje ljubavi i podnošenje uprkos razlikama u temperamentu – to je svedočanstvo da je Bog poslao svoga Sina na svet da spase grešnike...
„Što je uža naša zajednica sa Hristom, to će uža biti i naša međusobna zajednica.“ – Sinovi i kćeri Božje, 284.
b. Kakvo ponašanje članova crkve je snažno svedočanstvo drugima o istini koju ispovedamo? Efescima 4:1-3,31,32.
„Mi treba da negujemo karakter, ali to treba da bude Hristov karakter... Hristos u nama srešće se sa Hristom u našoj braći, i Sveti Duh obrazovaće zajednicu srca i delovanja koja će svedočiti svetu da smo Božja deca.“ – God's Amazing Grace, 211.
„Uči se od Velikog Učitelja. Blage i prijateljske reči su uvek dobrodošle, i na dušu koja je u tuzi i očajanju deluju kao melem. Poznanje Reči Božje uneto u praktičan život ima isceljujuću i ublažujuću moć.“ – Sluge Jevanđelja, 147.
„Mnoge koji su u teškoj borbi kroz život postali malodušni i obeshrabreni, jedna blaga i vedro izgovorena reč bi mogla da ohrabri i ojača do pobede... Mi ne možemo ni zamisliti koliko dalekosežne mogu biti naše reči saosećanja i milosrđa, naši hrišćanski napori da ublažimo nečiji teret. Zabludeli mogu biti vraćeni na pravi put samo duhom krotosti, plemenitosti i nežne ljubavi.“ – Moj život danas, 257.
Utorak, 6. jun
3. OTKRIVANJE BOŽJE LJUBAVI DRUGIMA
a. Kako treba da se ophodimo prema svojoj braći i sestrama u veri? Filibljanima 2:3. Zašto treba da imamo skromno mišljenje o sebi? Matej 23:8; 1 Korinćanima 4:7; 2 Korinćanima 10:12.
„Oni koji će, u Isusovoj ljubavi i Njegovom duhu, postati jedno s Njime, uspostaviće i usko zajedništvo jedni sa drugima, povezani svilenim nitima ljubavi.“ – Sinovi i kćeri Božje, 298.
„Raspnite svoje 'ja', poštujte više druge nego sami sebe. Tako ćete postati jedno s Hristom. Pred nebeskim svemirom, pred Zajednicom i pred svetom, vi ćete pružati nepobitne dokaze da ste Božji sinovi i kćeri. Svojim primerom vi ćete slaviti Boga.“ – IX Svedočanstvo, 194.
b. Koje pravilo bi trebalo da sledimo, u pogledu različitih ubeđenja, tamo gde nema otvorenog kršenja načela? Rimljanima 14:10,13.
„Postoje prava koja pripadaju svakom pojedincu. Mi imamo osobenost i individulanost koja je samo naša. Niko ne može da utopi tu svoju osobenost u bilo koju drugu ličnost. Svako mora da deluje za sebe, u skladu sa diktatom svoje savesti.“ – Svedočanstvo za propovednike, 384.
„Ne treba dozvoliti da glas i uticaj bilo kog čoveka postanu preovlađujuća sila.“ – Medical Ministry, 165.
c. Koji uslov treba da ispunimo ako želimo da imamo pravu zajednicu sa našom braćom i sestrama? Kakvo će tada biti naše iskustvo? 1 Jovanova 1:7.
„Bog će prihvatiti svakoga ko Mu priđe s potpunim pouzdanjem u zasluge raspetog Spasitelja. Tada će ljubav izvirati iz srca. Možda neće biti osećaja ushićenosti, ali vladaće stalno, mirno poverenje. Svaki teret biće lagan jer breme koje Hristos stavlja je lako. Dužnost postaje radost, a žrtva zadovoljstvo. Put koji se pre činio obavijen tamom, postaje obasjan zracima Sunca Pravednosti. To znači hoditi u svetlosti kao što je Hristos u svetlosti.“ – Odabrane poruke 1, 339, 340.
Sreda, 7. jun
4. RADITI U SLOZI
a. Kako Pavlovo iskustvo na putovanju za Damask i njegovo obraćenje otkrivaju Božji plan da upotrebi članove crkve za spasenje grešnika? Dela 9:6,10,11,15.
„U Pavlovom obraćenju data su nam značajna načela istine koja uvek treba da imamo na umu. U pitanjima vere Iskupitelj sveta ne odobrava ono što se čini nezavisno od Njegove organizovane Zajednice, gde god takva Zajednica postoji.
„Mnogi misle da za svetlost i iskustva koja imaju u veri duguju samo Hristu, nezavisno od Njegovih priznatih sledbenika u svetu. Ali to Hristos osuđuje u svom učenju i u primerima i činjenicama koji su nam dati za našu pouku. Jedan od takvih primera je upravo Pavle, čovek koga je sam Hristos izabrao za naročito delo, da bude Njegov 'sud izabrani' i kome se On sam otkrio na tako čudesan način. Pa ipak On mu pouke o istini i svom učenju nije davao neposredno. On ga zaustavlja na njegovom putu i osvedočava da je u zabludi. Ali na Pavlovo pitanje: 'Šta hoćeš da činim?' Spasitelj mu ne daje direktan odgovor već ga dovodi u vezu sa svojom Zajednicom. U njoj će mu se reći šta treba da čini.“ – I2 Svedočanstvo, 401, 402.
b. Kakva međusobna povezanost postoji između nas, crkvenog tela, i Hrista? Efescima 4:14-16.
„Iako u društvu hrišćana ujedinjenih u crkvenoj zajednici svi nemaju iste talente, dužnost je svih da rade. Talenti se razlikuju, ali je svakom čoveku poveren njegov posao. Svi zavise preko Hristaod Boga. On je slavna Glava svih skupina i slojeva ljudi povezanih verom u Božju Reč. Vezani zajedničkim verovanjem u nebeska načela, oni svi zavise od Njega, Začetnika i Svršitelja njihove vere. On je uobličio načela koja dovode do opšteg jedinstva, sveo¬buhvatne ljubavi. Njegovi sledbenici treba da razmišljaju o Njego¬voj ljubavi. Oni ne treba da odustanudok ne dostignu merilo postavljeno pred njih. Ako se hrišćanska načela ostvaruju u životu, ona onda proizvode opšti sklad i savršeni mir. Kada je srce prožeto Hristovim Duhom, u njemu nema svađe, težnje za prevla¬šću ni upinjanja da gospodari drugima.“ – The Upward Look, 104.
Četvrtak, 8. jun
5. ORGANIZOVANA S CILJEM DA SLUŽI
a. Kako treba da ispoljimo ljubav prema braći i sestrama? 1 Jovanova 3:18.
„Svi oni koji su rođeni u nebeskoj porodici predstavljaju u jednom posebnom smislu Hristovu braću. Hristova ljubav povezuje međusobno sve članove Njegove porodice, i gde god se takva ljubav ispoljava tu se oseća i to božansko srodstvo. 'Svaki koji ima ljubav od Boga je rođen, i poznaje Boga' (I Jovanova 4:7).
„Oni koje će Hristos pohvaliti na dan suda možda vrlo malo znaju o teologiji, ali su se pridržavali Njegovih načela. Pod uticajem božanskog Duha oni su bili blagoslov za svoju okolinu.“ – Želja vekova, 616.
b. Kako je Isus pokazao da je život služenja povezan sa istinskom veličinom? Marko 9:35; Matej 20:25-28.
„Spasiteljev život na ovoj zemlji nije bio život lagodnosti ni ugađanja sebi, već je stalno i neumorno ulagao najusrdnije napore za spasenje izgubljenog čovečanstva. Od jasala do Golgote išao je putem samoodricanja i nije nastojao da se oslobodi napornih zadataka, mučnih putovanja i iscrpljujuće brige i rada... Njegovo 'jelo i piće' bilo je da ispuni Božju volju i završi Njegovo delo. Sebičnosti i ličnim interesima nije bilo mesta u Njegovom radu.
„Tako će i oni koji su postali sudeonici Hristove milosti biti spremni na svaku žrtvu da bi i drugi, za koje je On umro, mogli uživati u tom nebeskom daru. Oni će činiti sve što je u njihovoj moći da bi svet u kojem žive učinili boljim.“ – Put Hristu, 70.
Petak, 9. jun
PITANJA ZA LIČNO RAZMIŠLJANJE:
1. Šta crkva treba da obznani svetu?
2. Kako možemo ispoljiti pravo jedinstvo u crkvi?
3. Kako možemo imati ljubav prema drugima koja prevazilazi osećanja?
4. Šta je to što nam je zajedničko i što nas ujedinjuje sa našom braćom i sestrama?
5. Ako budemo sledili Hristov primer služenja drugima, šta ćemo biti spremni da činimo?